Symposion 2018

Za razliku od pjesme, slikati znači moliti bez riječi. Moliti u bojama, moliti u tišini. Mimičku crkvu ispunile su tako tihe molitve slikara. Svaki slikar slika svoju vlastitu molitvu, unosi u nju svoje dugogodišnje umjetničko iskustvo, ali i ono ljudsko, vjerničko. Vještinom svoje ruke i snagom svoje imaginacije, umjetnik stvara određeni sklad. Promatrajući sliku, vjernik na poseban i neposredan način ponavlja tu molitvu sklada. Doživljaj svijeta kao i doživljaj vjere uvijek je osoban. Ne treba svaki put izgovarati sve ono što nam leži na srcu ili ono što bismo željeli. Zna Otac naš sve ono što nam treba i prije negoli zatražimo. Slika sakralne tematike ima svoju jasnu i određenu funkciju. Ona bi morala kod vjernika pomaknuti nešto u dubini njegovog bića, potaknuti misao, izmamiti osjećaj neke druge stvarnosti, oku nevidljive, skrivene ali srcu itekako poznate. Slika bi trebala probuditi osjećaj svetosti, ukazati na postojanje jednog višeg svijeta u koji vjerujemo i koji se očituje u Ljepoti, Dobroti i Istini. Svaka od slika, naslikanih za ovu crkvu, na jedinstven način čini upravo to. Vodi nas na neobično putovanje u Duhu, otkriva nam i ukazuje na ono nevidljivo, nešto što se tek može naslutiti, ali nešto što je neupitno prisutno. Uronimo stoga, zajedno u tu Tajnu.

Jordan.... mjesto gdje se spaja nebo i zemlja, tijelo, duh i materija. Mjesto gdje sve postaje jedno i jedno postaje sve. Platno svijeta malo je da bih u njemu itko prikazao silu i veličinu ovog događaja, golemog trijumfa Duha Svetog. Moje platno, moj kist i moja ruka još su manji. Zbog toga sam koncentrirana na najbitnije, Isusov portret te portret Ivana Krstitelja. Simbolično se njihove figure protežu van same slike, dolje i duboko u rijeku Jordan koja je simbol rijeke života u koju smo svi vjerni uronjeni na dan naših krštenja. Za dominantne boje sam izabrala žutu i plavu. Žuta ja simbol Božje slave, a plava simbolizira Nebesko kraljevstvo i novi Jeruzalem. Neka ova slika bude pogled na naše konačno odredište i zahvala Gospodinu za čudesne sakramente koje nam je ostavio. Ovo je čudo našeg spasenja.

Isus uziđe na goru i vidje da se oko njega okupilo mnoštvo. Zatim sjede. Mir preplavi ovo mjesto. Nato ga okruže njegovi učenici i on počne podučavati. Svoj govor započinje temeljima kršćanskog života, proglasom blaženstva koja trebamo živjeti, birati teži put. Važno je kročiti tim putem prave, nematerijalne sreće kako bismo dosegli vrhunac, dosegli samog Isusa. Također, na gori on daje upute apostolima i tumači odnos Starog zavijeta prema Novome. Isus ovdje zadivljen mnoštvu nudi nacrt za pravi kršćanski život, put do kraljevstva nebeskog. Ono što smo smatrali zlom, nesrećom i prokletstvom pretvorit će se u mir. 

On je umro za nas, pravedan za nepravedne, nevin za krivce, da nas privede Bogu (Petrova 3:13), i drugog načina i puta da se vratimo nazad k Ocu nema, nikad ga neće biti (Djela 4;20), jedinstveni način milosrđa, najveći izričaj ljubavi u cijeloj vječnosti.

“Prva asocijacija i misao vodilja pri izradi slike mi je bila Marijina zapovijed koju je izgovorila na ovoj svadbenoj večeri: “Što god vam rekne učinite!”. Gorućeg srca prionuh uz platno nastojeći što bolje moguće predočiti to čudo ljubavi; Isusove ljubavi za nas. Prelijevajući boje iz tamnijih u svijetlije, u meni se prelijevala čežnja da svoji brzim slikanjem i pomalo ekspresivnim prikazom što prije i što bolje prikažem tu ljubav koju Gospodin svakodnevno u nas ulijeva. Nadam se da sam u tome uspjela. S obzirom da je teško napisati nešto objektivno o svome radu ostat ću subjektivna, te u zajedništvu s cijelom crkvom moliti: “Obnovi čudesa Kriste, novog vina nam daj, napuni posude Gospodine, lijevaj ljubav Kriste, nek se preljeva u našim srcima! Jer to si Ti. Amen!”